Nestalo selo, stećci i trag u Paragvaju: Sudbina staroga hrvatskoga plemena

Ovaj članak je izvorno objavljen na Jabuka.tv dana 7. ožujka 2026.

Na starim kartama Hercegovine postoji selo koje se pojavljuje i nestaje pod različitim imenima, iskrivljenim, pogrešno zapisanim, ponekad jedva prepoznatljivim.

Riječ je o selu Vuletići, nekoć živoj zajednici na području današnjeg Širokog Brijega, od koje je danas ostalo samo staro groblje i zbrka arhivskih tragova rasutih po europskim zbirkama.

Prvi trag ovog sela najlakše je pratiti kroz karte, iako ni to nije jednostavno. Većina kartografskih izvora starijeg doba djelo je zapadnoeuropskih kartografa koji Hercegovinu nikada nisu ni vidjeli, a kamoli njezina mjesta osobno pohodili.

Slavenska su imena zapisivali onako kako su ih čuli ili nagađali, prilagođavajući ih talijanskom, latinskom ili njemačkom pravopisu. Otuda ne čudi da se naziv sela od karte do karte mijenja, ponekad do neprepoznatljivosti.

Zagonetno selo na starim kartama

Tako se Vuletići na kartama spominju kao:

• Volotuh (1812.)
• Vulletichi (1813.)
• Vullalitsi (1829.)
• Valleuisi (1854.)
• Vuletić (1856.)
• Valletitsi (1884.)

Najzanimljivija karta je iz 1813., autora Domenica Paganija, talijanskog inženjera i kartografa, koji je kompilirao kartu po višem nalogu Ratnog depozita Kraljevine Italije.

Karta Ilirskih pokrajina s njihovim različitim upravnim ustrojstvom i dijelom susjednih država. Autor: Domenico Pagani, 1813. Izvor: Gallica (Nacionalna knjižnica Francuske).

Na njoj se prvi put vidi toponim za brdo ili uzvisinu Širokibrijeg (M. Schirokobrig), tu su još ucrtane planine Čabulja i Gvozd, rijeke Ugrovača (Brusovacza) i Lištica te sela Gradac, Kočerin i Vuletići.

Na karti su dvije oznake za kulu (Torre). Jedna je zasigurno turska Šarića kula u Šarića Dubravi, a druga najvjerojatnije utvrda u Borku (Kruševac), koja je prije 18 godina očišćena u volonterskoj akciji — pogledajte video zapis.

Vojnogeografski opis iz 1785.

U knjizi "Vojnogeografski opis Bosne pred Dubički rat od 1785. godine", u opisu puteva nailazimo na spomen sela "Vuletich" do kojeg iz Rakitna treba 5 sati pješačenja, a od Vuleticha do Dobrog Sela 8 i pol sati.

Selo se sastojalo od 4–5 kršćanskih kuća i jedne kule. Na putu od Rakitna do Vuletića još se spominje potok "Zmianja" (danas potok Zmijinac u Rakitnu) te planina Gvozd.

Vuletića groblje: stećci koji čuvaju sjećanje

Od nekadašnjeg naselja danas je ostao samo naziv "Vuletića groblje" u Donjem Crnču, podsjetnik na zajednicu koja je nekad ovdje cvjetala. Zanimljivo je što se na Vuletića groblju nalazi i veliki broj stećaka sa zanimljivim simbolima.

Vuletići u povijesnim izvorima 18. stoljeća

Arhivi bilježe zanimljive podatke o ovom groblju, ali i događovštinama koje uključuju Vuletiće iz 18. stoljeća.

Tako u izvještaju biskupa fra Pave Dragićevića Propagandi od 25. studenog 1762., u kojem opisuje svoj službeni pohod Bosanskom apostolskom vikarijatu, spominje se da su 26. studenog, stigavši navečer u Crnač iz Rakitna, biskup i njegova pratnja primljeni na noćenje kod svjetovnog svećenika Mihovila Vuletića i njegovog brata Petra Vuletića.

Po popisu ekinenskog biskupa i apostolskog vikara fra Marijana Bogdanovića, tijekom svog prvog općeg kanonskog pohoda župama, u selu Crnač 1769. godine, popisano je 148 žitelja u 11 kuća:

U izvještaju o trećem kanonskom pohodu apostolskog vikara fra Marka Dobretića, što ga je napisao 20. lipnja 1780. njegov tajnik fra Filip Šimić iz Jajca, opisuje se posjet Crnču nakon boravka u Rakitnu.

Prezime Vuletić u ovom izvoru pojavljuje se u liku Petra Vuletića (lat. Petrus Vuletich), domaćina iz tog sela u čijoj je kući vikar prenoćio 21. svibnja 1779. Šimić bilježi da je župnik vikara primio i odveo upravo u Vuletićevu kuću, napominjući da u njoj boravi i svjetovni svećenik prezbiterat imenom Mihael.

Više o ovim arhivskim zapisima možete pročitati na stranici Digitalnog arhiva Široki Brijeg.

Gdje su nestali Vuletići?

Po vlastitim saznanjima, Vuletića u Crnču danas nema, iako ih još ima u nekim mjestima Širokog Brijega, prije svega u Dobrkovićima i Oklajima, ali i u drugim mjestima diljem Hercegovine.

Poznati istraživač rodoslovlja Nikola Mandić (1923. – 2023.) za Vuletiće piše da su vrlo staro hrvatsko pleme čija je matica u Crnču, a od njih da su nastala druga prezimena poput:

• Zlomislić
• Zeljko
• Rezić

Ovo bi objasnilo zašto ovdje danas nema potomaka Vuletića, odnosno ima ih, ali su vjerojatno promijenili prezime.

Najstariji pisani trag Vuletića je u Sinjskoj krajini iz 1686. godine, a iz Crnča sele diljem Bosne i Hercegovine i Dalmacije, a neki i u daleki svijet.

Za Vuletiće u selu Dobranje u Sinjskoj krajini smatra se da su nastali od Ćavara iz Gostuše, također jednog izvornog prezimena s područja današnjeg Širokog Brijega.

Trag koji seže do Paragvaja

Iz Paragvaja su se nedavno javili Aristides Vuletich i njegov rođak Ramon Vuletich, koji tragaju za podrijetlom svog pradjeda Stanislava/Stanka Vuletića, rođenog oko 1850.

DNA analiza još nije u potpunosti završena, ali dosadašnji rezultati upućuju upravo na stare Vuletiće iz Crnča.

Nije to iznenađenje — prema jednoj statističkoj studiji, u Republici Paragvaj danas živi i do 27.000 građana s prezimenima hrvatskog podrijetla i mnogi od njih smatraju se potomcima hrvatskih iseljenika, a od hercegovačkih se, uz Vuletiće, posebno ističu Mikulići.

Vuletići su možda nestali s karte, ali ne i iz povijesti. Groblje u Donjem Crnču, arhivski zapisi i stari natpisi čuvaju sjećanje na njih, a njihovi potomci diljem svijeta podsjećaju da čovjek uvijek ostaje vezan uz kraj svojih predaka.